Zadovoljavanje potreba, od najnižih do najviših, područje je kojim je ljudska vrsta, kao i svaki pojedinac, okupirana od svog postanka. Čovjek čitav život troši sve svoje snage i sposobnosti na prikupljanje dobara, građenje doma, održavanje ekološke ravnoteže na dovoljnoj   da može preživljavati. Ukoliko u tome ne uspije dolazi do unutarnjeg i  vanjskog  disbalansa, sve težih poteškoća u održavanju života pa i do smrti, ponekad duhovne, a ponekad stvarne, biološke. Upravo stoga je društvo uvijek uspostavljalo mehanizme za zadovoljavanje potreba i to od osnovnih, bioloških pa do najviših, u vidu samopotvrđivanja. U suvremenom društvu postoje čitavi sustavi namijenjeni zadovoljavanju potreba njegovih članova koji omogućavaju zadovoljavanje potreba korištenejm vlastitih snaga. Ovi sustavi osobito su značajni kad obitelj postane neuspješna, posebno u samostalnom zadovoljavanju bazičnih potreba. Društvo je uspostavilo sustave socijalne skrbi, zdravstva i unutrašnjih poslova, naprimjer, od kojih se svaki bavi posebnim područjem, osiguravajući tako osobni rast i razvoj pojedinca ali i održavanje i razvoj obitelji i u konačnici ljudske vrste u cjelini.