Oduvijek sam pokušavala održavati formu i "zdrav život", u slobodno vrijeme najviše volim trčati.U
zadnjih par godina shvatila sam koliko je važno biti tjelesno aktivan,
ne samo zbog fizičkog zdravlja već prvenstveno psihičkog.Kada trčim
moje razmišljanje je usporeno te sam fokusirana na disanje i okolinu
koja me okružuje.Voljela bih više vremena izdvojiti za ovu aktivnost, ali ubrzani način života me ponekad u tome spriječava.
Dok trčim, jedini izvođač kojeg slušam je Thompson.Njegovi tekstovi me motiviraju da nastavim dalje, izguram do zadanog cilja i ne odustanem,jer kako Thompson kaže:"Nema predaje".
Volim kuhati jer mi je to način da napravim nešto s ljubavlju i trudom. Kad sam krenula kuhati nisam se osjećala kao da sam na svom terenu, ali sada je to druga priča. Volim vidjeti kako hrana raste, kako se mirisi šire, a sve to donosi neki osjećaj zadovoljstva. Kad skuham nešto fino, najljepše mi je kad se ljudi okupe oko stola i svi jedu s uživanjem. Volim i taj osjećaj kad od jednostavnih stvari napraviš nešto zaista dobro, a kuhanje je uvijek prilika da se opustiš i zaboraviš na sve brige.
Bojanje
Volim bojanke za odrasle jer me opuste i smire. Kad uzmem bojicu u ruke, zaboravim na sve brige i jednostavno se posvetim crtežu ispred sebe. Nema tu nikakvog stresa, samo mir i uživanje u bojanju. Svi oni oblici i detalji koji se pojavljuju na papiru, kad ih ispuniš svojim bojama, donesu neki osjećaj ponosa. To mi je kao da se vraćam u djetinjstvo, ali na svoj način. Nije to samo za djecu, baš naprotiv, jer u toj tišini i koncentraciji zaboraviš na sve i osjećaš se bolje. A kad gotov crtež pogledam, pa još vidim sve boje koje sam stavila, to je pravo zadovoljstvo.
