Što je elektronički časopis?               

•      elektroničke inačice postojećih tiskanih časopisa,

•      elektronički dodaci tiskanim časopisima,

•       isključivo elektroničke publikacije.

Oblikovani su približno jednako kao tiskani časopisi, svaki članak je opisan setom podatka (autor, naziv časopisa, ISSN broj, stranica, ustanova autora itd.), to olakšava njihovo pretraživanje i listanje. Ti metapodaci su upisani u specijaliziranoj bazi podataka i najčešće su dostupni preko akademskih i specijaliziranih knjižnica.

Prednosti 

•  brža dostupnost,

•  više korisnika može istovremeno pretraživati isti časopis,

• pretraživanje ne ovisi o radnom vremenu knjižnice,

•  ušteda prostora u knjižnicama.

Unatoč prednostima, elektroničko izdavaštvo još uvijek nije riješilo sve probleme poput zaštite autorskog prava ili arhiviranja starih brojeva.

Povijest   

Razvoj novih tehnologija doveo je do promjena u izdavaštvu, osobito kada su u pitanju znanstveni časopisi koji se osim u tiskanoj pojavljuju i u elektroničkoj inačici. Prvi inozemni elektronički časopisi nudili su samo sadržaj i sažetak, no danas većina inozemnih elektroničkih časopisa nudi cjelovit tekst radova objavljenih u tiskanom časopisu.

Prvi elektronički časopisi pojavili su se krajem sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, ali zbog nedovoljne pristupačnosti korisnicima nisu imali širu primjenu. New Horizons in Adult Education  je jedan od prvih  recenziranih časopisa koji je objavljen na Internetu, a započeo je izlaziti na Internetu 1987. godine. Devedesetih godina pojavom World Wide Weba pojavljuje se sve veći broj elektroničkih časopisa (najčešće inačica tiskanih časopisa).

Danas svi značajni svjetski izdavači kao što su npr. Springer, Elsevier, Wiley, Academic Press nude elektroničke časopise. Neki izdavači nude specijalne servise, tj. baze podataka za elektroničke časopise kao što su Springer-Link, ScienceDirect, Ideal i drugi. Broj elektroničkih časopisa koji korisnicima nudi cjelovit tekst znanstvenih radova raste. Svi značajniji svjetski izdavači nude elektroničke časopise, pa neke knjižnice otkazuju pretplatu na tiskane časopise i pretplaćuju samo elektroničke inačice.

Pristupanje  

•       preko www-stranica samih časopisa ili izdavača;

•       preko baza elektroničkih časopisa koje održavaju izdavači (npr. ScienceDirect, Springer LINK, Wiley Interscience...)

•       preko baza koje održavaju knjižnice (npr. EJOL, EZB)

•       preko WebPAC-a (javno dostupnih web kataloga) pojedinih knjižnica (npr. NSK)

•     preko kataloga / popisa tekuće periodike pojedinačnih knjižnica (npr. Popis tekuće periodike Knjižnice IRB-a)

•       preko tematskih portala (npr. ZIND)

•       časopisi sa slobodnim pristupom svim cjelovitim tekstovima

•       slobodan pristup sadržajima (TOC) časopisa

•       slobodan pristup sadržajima (TOC) časopisa i sažecima članaka
•    slobodan pristup sadržajima (TOC) i cjelovitim tekstovima nekih godišta

•       individualne pretplate (pristup cjelovitim tekstovima pretplaćenih godišta)

•      institucijske pretplate (pristup cjelovitim tekstovima pretplaćenih godišta za sve djelatnike institucije)

•      konzorcijske pretplate (pristup cjelovitim tekstovima pretplaćenih godišta za sve djelatnike institucija-članica konzorcija)

•      besplatni probni pristupi (free trial) pojedinačnim časopisima ili svim časopisima nekog izdavača

•       plaćanje za svaki članak koji gledamo (pay per view)

Popis literature?

[vrh]