Moj hobi je joga. Joga se sastoji od
niza poza, meditacija, kontrole disanja, napjeva i drugih tehnika za
pomoć pojedincima u izgrađivanju samoostvarenja, olakšavanja
bilo kakve patnje i omogućavanju stanja oslobođenja. Zato u svoje
slobodno vrijeme volim gledati videe vezane uz jogu te
pokušavati samostalno izvesti te iste vježbe. Tradicija joge
upisana je i na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u
Aziji i Oceaniji 2016.godine. Vremenom je mijenjala značenja na mnogo
različitih načina s većim brojem interpretacija raznih autora koja
možemo grupirati u 3 veće skupine:
1.
Tradicionalna joga-u ovom
najizvornijem obliku,sustav prakse je opisan u ˝Joga sutrama˝ gdje je
njezina svrha oslobođenje iz kruga života i bola, postizanjem stanja
čiste svijesti. One su srodne nešto starijim budističkim tekstovima u
praksi, a u teoriji su bliske samkji, još jednom od ortodoksnih
sustava, od kojega se razlikuje priznanjem osobnoga Boga. Iako i unutar
hinduizma postoji pojam joge prije tog vremena tek sa Joga sutrama se
ustanovljiva jasno koncipirani sustav koji u jasno definiranim
praktičnim koracima razvoja kontemplativne prakse sistematično vodi
jogija prema zacrtanom cilju duhovnog ostvarenja, te ih stoga do danas
smatramo temeljnim i najvažnijim tekstom joge. Kako je budizam sramana
praksa (samkja iako hinduizirana vjerojatno također potiče iz sramana
izvora) svakako i za jogu možemo pretpostavljati da dolazi iz te sfere
utjecaja na razmeđi susreta vedske, sramana kulture i religije.
Sustav
se sastoji od osam sukcesivnih koraka moralnih pravila (jama i nijama):
položaja sjedenja u kontemplaciji i položaj tijela, usredotočenje na
blize predmete (npr. vrh nosa, pupak); kontrole disanja (pranajama),
koje su potanko propisane (npr. samo kroz lijevu ili desnu nosnicu);
povlačenja osjetila (pratjahara); koncentracije (darana); meditacije
(djana) i naposlijetku transa (samadi), potpuno zadubljenje i sabranost
u kojem nestaje svaki subjektivni osjećaj. Težište joge u sutrama je
umirivanje mentalnih fluktuacija, tj. sustavnim vježbama tijela i
svijesti postići potpunu vlast nad tijelom i isključiti štetan utjecaj
vanjskoga svijeta na duh, koji, oslobođen, postiže izravnu spoznaju i
uvid u skrovitu narav čovjeka i svijeta ili mistično sjedinjenje s
transcedentalnim.
Vježbe vodi iskusni učitelj, inače mogu biti
opasne za zdravlje i psihološki integritet čovjeka. Nije poznata
starost joge; spominje se tek u srednjim upanišadima; djelo uz koje se
vezuje je Patañjalijeva Yogasūtra. Jogu su prihvatili budisti i
jainisti; oblik hatha-joga raširen je u zapadnome svijetu (Europa,
Sjeverna Amerika), a cilj je jačanje tjelesne snage i zdravlja.
2.
Hatha joga-predstavlja srednjovjekovni sustav duhovne prakse koji uz
sramana utjecaje pokazuje i snažne utjecaje tantre. U neku ruku možemo
ju smatrati dijelom tantrickog kruga utjecaja kao sto klasičnu jogu
možemo promatrati unutar sramanskog. Tu se izmedu ostalog pocinju
razvijati i fizički aspekti joge te je to sustav koji na zapadu
kolokvijalno najčešće sa njome poistovjećujemo.
3. Joga u
širem smislu-joga se nerijetko primjenjuje kao opći naziv za
bilo kakvu duhovnu praksu. U tom vrlo općenitom smislu svaka se duhovna
praksa bilo koje religije može svrstati u jogu, a najčešće
prakse i kategorije koje se danas pri tome koriste su:
rađa joga - označava ono sto je ovdje opisano pod tradicionalnom jogom.
gjana
joga - duhovna praksa usmjerena ka mudrosti, znanju, nastojanju
pronicanja duhovne stvarnosti putem intelektualnog, analitičkog
propitkivanja. Povezuje se često sa filozofskim sustavom advaita
vedante, ali je u upotrebi i kod mnogih drugih u različitim oblicima,
značenjima i stupnjevima relevantnosti.
bhakti joga -
duhovna praksa utemeljena na predanosti, devociji, uspostavljanja
odnosa sa Bogom. Pristup koji nam je poznat iz abrahamskih religija
uključujući kršćanstvo.
karma joga - joga djelovanja
koje može značiti i nesebičan rad za tuđu dobrobit i djelovanje u
svijetu (nasuprot asketskom odricanju) bez očekivanja i vezivanja za
rezultate.
Uz ove četiri najčešće kategorije ponekad se znaju
izdvajati dodatne poput mantra joge, kundalini joge i slično, no ta su
razlikovanja dosta ovisna o specifičnim kriterijima i interesima
pojedinog autora i duhovne skupine.
Od ove četiri pak glavne
jedino je rađa joga jasno definirani sustav dok su ostalo općeniti
opisi i termini koji mogu od autora do autora podosta varirati u
značenjima.