Moj hobi je joga.
Joga se sastoji od niza poza, meditacija, kontrole disanja, napjeva i drugih tehnika za pomoć pojedincima u izgrađivanju samoostvarenja, olakšavanja bilo kakve patnje i omogućavanju stanja oslobođenja.
Zato u svoje slobodno vrijeme volim gledati videe vezane uz jogu te pokušavati samostalno izvesti te iste vježbe.
Tradicija joge upisana je i na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2016.godine.
Vremenom je mijenjala značenja na mnogo različitih načina s većim brojem interpretacija raznih autora koja možemo grupirati u 3 veće skupine:

1. Tradicionalna joga-u ovom najizvornijem obliku,sustav prakse je opisan u ˝Joga sutrama˝ gdje je njezina svrha oslobođenje iz kruga života i bola, postizanjem stanja čiste svijesti. One su srodne nešto starijim budističkim tekstovima u praksi, a u teoriji su bliske samkji, još jednom od ortodoksnih sustava, od kojega se razlikuje priznanjem osobnoga Boga. Iako i unutar hinduizma postoji pojam joge prije tog vremena tek sa Joga sutrama se ustanovljiva jasno koncipirani sustav koji u jasno definiranim praktičnim koracima razvoja kontemplativne prakse sistematično vodi jogija prema zacrtanom cilju duhovnog ostvarenja, te ih stoga do danas smatramo temeljnim i najvažnijim tekstom joge. Kako je budizam sramana praksa (samkja iako hinduizirana vjerojatno također potiče iz sramana izvora) svakako i za jogu možemo pretpostavljati da dolazi iz te sfere utjecaja na razmeđi susreta vedske, sramana kulture i religije.

     
                    klsdmcckdlsm                nksdnksn                                                                                                                                                        

Sustav se sastoji od osam sukcesivnih koraka moralnih pravila (jama i nijama): položaja sjedenja u kontemplaciji i položaj tijela, usredotočenje na blize predmete (npr. vrh nosa, pupak); kontrole disanja (pranajama), koje su potanko propisane (npr. samo kroz lijevu ili desnu nosnicu); povlačenja osjetila (pratjahara); koncentracije (darana); meditacije (djana) i naposlijetku transa (samadi), potpuno zadubljenje i sabranost u kojem nestaje svaki subjektivni osjećaj. Težište joge u sutrama je umirivanje mentalnih fluktuacija, tj. sustavnim vježbama tijela i svijesti postići potpunu vlast nad tijelom i isključiti štetan utjecaj vanjskoga svijeta na duh, koji, oslobođen, postiže izravnu spoznaju i uvid u skrovitu narav čovjeka i svijeta ili mistično sjedinjenje s transcedentalnim.

Vježbe vodi iskusni učitelj, inače mogu biti opasne za zdravlje i psihološki integritet čovjeka. Nije poznata starost joge; spominje se tek u srednjim upanišadima; djelo uz koje se vezuje je Patañjalijeva Yogasūtra. Jogu su prihvatili budisti i jainisti; oblik hatha-joga raširen je u zapadnome svijetu (Europa, Sjeverna Amerika), a cilj je jačanje tjelesne snage i zdravlja.

2. Hatha joga-predstavlja srednjovjekovni sustav duhovne prakse koji uz sramana utjecaje pokazuje i snažne utjecaje tantre. U neku ruku možemo ju smatrati dijelom tantrickog kruga utjecaja kao sto klasičnu jogu možemo promatrati unutar sramanskog. Tu se izmedu ostalog pocinju razvijati i fizički aspekti joge te je to sustav koji na zapadu kolokvijalno najčešće sa njome poistovjećujemo.

                                           gghvhv

3. Joga u širem smislu-joga se nerijetko primjenjuje kao opći naziv za bilo kakvu duhovnu praksu. U tom vrlo općenitom smislu svaka se duhovna praksa bilo koje religije može svrstati u jogu, a najčešće prakse i kategorije koje se danas pri tome koriste su:
Uz ove četiri najčešće kategorije ponekad se znaju izdvajati dodatne poput mantra joge, kundalini joge i slično, no ta su razlikovanja dosta ovisna o specifičnim kriterijima i interesima pojedinog autora i duhovne skupine.

Od ove četiri pak glavne jedino je rađa joga jasno definirani sustav dok su ostalo općeniti opisi i termini koji mogu od autora do autora podosta varirati u značenjima.