Cetingrad je nastao na temeljima srednjovjekovnog naselja Vrčkovići koje je već 1082. godine dobilo crkvu „Marijina uznesenja”. Za turskih vremena naselje se je zvalo Kekić selo, da bi nakon oslobođenja od Turaka dobilo naziv Vališ selo po austrijskom generalu Wallischu. Tek u posljednjih stotinjak godina ustalilo se ime Cetingrad po obližnjim ostatcima staroga grada Cetina.

Vrhunac svog političkog i kulturno-povijesnog značaja stari grad Cetin dosiže za vrijeme srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske kada je u vlasništvu hrvatskih plemenitih kuća Nelipića, Frankopana i Zrinskih često služio kao saborni grad. Jedan se ogranak Frankopana tako po starom hrvatskom običaju prozvao Frankopani knezovi Cetinski, da bi kasnije Cetin potpao pod vlast Frankopana knezova Slunjskih. Sam grad Cetin bio je nekada jako utvrđenje opasano dvostrukim osamnaest metara visokim obrambenim bedemima, kulama i osmatračnicama. Čvrste su zidine preživjele propast rimske države da bi zatim još kroz brojna stoljeća odolijevale zubu vremena i ratnim vihorima, posebice za višestoljetnih hrvatsko-turskih ratova kada je Cetin bio važna vojno-strateška točka i obrambena utvrda.

   

Povijesno i političko najznačajniji događaj koji se zbio u Cetinu je znameniti Cetinski sabor 31. prosinca 1526. i 1. siječnja 1527. godine. Taj veliki zbor hrvatskog plemstva održan po starim hrvatskim običajima saborovanja odredio je budućnost Kraljevine Hrvatske za sljedeća stoljeća čime je Cetin ušao ne samo u hrvatsku, već i u širu europsku povijest. Cetingradska povelja, koju su tom prilikom potpisali najznamenitiji hrvatski velikaši i predstavnici Ferdinanda Habsburškog (Pavao Oberstain, Nikola Jurišić, Ivan Katzianer i Ivan Pichler) jedan je od najvažnijih dokumenata hrvatske državotvornosti i pohranjena je u Austrijskom državnom arhivu u Beču. Krajem 16. stoljeća okolica je Cetina opustjela, a u 17. stoljeću ostala je potpuno bez svog hrvatskog stanovništva koje je stoljećima tu živjelo. U susjedne krajeve Slunja i Rakovice stanovništvo se je započelo vraćati tek po sklopljenom miru s Turcima 1699. godine u Srijemskim Karlovcima, a u cetinski kraj tek po Svištovskom miru sklopljenom 1791. godine. Radišni i marljivi Cetingrađani su brzo prionuli  na rad te se cetingradski kraj počinje ubrzano razvijati. 

Međutim, nova vremena donose i nove nevolje. Već poslije 1930. godine počinje se stanovništvo osipati. Po popisu stanovništva iz 1930. godine Cetingrad je imao oko 6000 Hrvata, a 1991. godine samo 2500. Za vrijeme Domovinskog rata, Cetingrad je bio zadnje uporište obrane Slunja te se je, nakon pada Slunja, uspio braniti još jedanaest dana, nakon čega su ga okupatori zauzeli te minirali crkvu.  Cetingrad je oslobođen 7.8.1995. godine vojno-redarstvenom operacijom Oluja.