Žerava

Jednom davno postojalo je jedno maleno selo. U tom selu je živjelo puno vrckavih i mladih ljudi. Svaki dan su imali razne gozbe i pomagali su jedni drugima u polju. U polja su odlazile cijele obitelji i sadili su sve čime su se mogli hraniti. Sadili su razne sjemenke i koštice i uz malo vode iz potoka stabla su počela rasti i cvjetati. Svake godine je plodova bilo sve više i tako su se ljudi skupljali i dijelili sve svoje plodove međusobno.

Jednog dana su došli strašni otmičari i zaprijetili da će im zapaliti selo, ali mladi se nisu dali i čuvali su svoje kuće i polja. Tako je vrijeme prolazilo i mladi su pomislili da su otmičari otišli, ali jednog tmurnog i vjetrovitog dana selo je okružila vatra. Sve je okolo gorjelo i mladi su se pokušali obraniti i iz potoka su pokušavali ugasiti vatru. Nakon što su potrošili svu snagu shvatili su da se vatra ne širi i da ne ulazi u selo.

I tako je počela velika kiša i vatra se ugasila. Selo je ostalo cijelo, ali oko sela je ostala samo žeravica i zato su mladi odlučili svoje selo nazvati Žerava da ih to ime zauvijek podsjeća na snagu, važnost zajedništva i molitvu.