HOBIJI

GLAZBAKUĆNI LJUBIMAC
Glazbom sam se počeo baviti od malih nogu, ni nesjećam se kada točno. Za 4. rođendan sam dobio prvi instrument, bubnjeve, i od tad su mi najdraži od svih instrumenata koje znam svirati. No, kada je došlo vrijeme za upisivanje osnovne glazbene škole morao sam odabrati klavir jer u tvoj školi bubnjevi odnosno udaraljke nisu bile izbor, ali usprkos tome sam nastavio svirati bubnjeve doma. Po završetku osnovne škole sam se raspitao i saznao da postoji mogućnost da upišem udaraljke u SGŠ Pavao Markovac. Upisao sam i zavšio. Tokom 4 godine sam bio na mnogim natjecanjima i kao solist i kao dio dueta, terceta, kvarteta, udaraljkaškog ansambla i puhačkog orkestra. Htio sam nastaviti sa glazbom i upisati Muzičku Akademiju u Zagrebu, ali zbog corone nisam uspio, i upisao sam Učitelji fakultet u Gospiću.Prvog kućnog ljubimca sam dobio sa 10 godina. Prvo sam mislio da je maltezer, ali tek nedavno sam našao njegovu pravu pasminu i to je Tuleariski vuneni pas porjekolm sa Madagaskara. Ime mu je Neo, trenutno ima 10 godina. Možda se nekima to čini kao star pas, ali ja ga idalje vidim ko malo štene kao i kad sam ga prvi put vidio. Jako je privržen i smiren. U par navrata čak i zaboravim na njega. Preko dana je dosta aktivan, voli ići u šetnje, ali sada kad je stariji mu više odgovaraju kraće šetnje nego prije, ali idalje se veseli kad vidi povodac. S obzirom da je mali pas jako je smiren i tolerantan, za razliku od nekih manjih pasnima koje su živčane i nervozena svaki put kad im netko priđe.